Piše: Iva Filipović
Ide Mile lajkovačkom prugom, su stihovi iz jedne stare srbijanske pjesme koja se u potpunosti podudara s likom iz priče, Milanom Bandićom, čak se i ime slaže.
O njegovim nacionalnim osjećajima se malo zna, nisam siguran da i on zna gdje pripada u tome pogledu!?
Iskočio je iz crvene žabokrečine i evo ga već petnaestak godina sjedi na grbači hrvatske metropole.
SDP je dva puta s njim osvojio Zagreb, mada je Zagreb “osvojen” još 1945. od Milanovih istomišljenika pristiglih sa bosanskih planina.
Treći put on SDP-u uzima Zagreb, unatoč takvoj “veličini” na drugoj strani kakav je bio SDP-ov kandidat, em ministar, em iz “nebeskog naroda”, em predsjednikov miljenik.
Ali tvrdo srce ljudsko nema smilovanja, Mile je u maniru starog kockara prešao svoje drugove i uzeo im metropolu!
Od svih njegovih političkih igara ova mu je bila najčišća.
Što zbog protivnika, što zbog “manjeg zla”, ipak je Mile to “manje zlo”.
Sjetimo se onih predsjednički izbora gdje je on bio jedan od kandidata ljevice, a kako je završio?
Poslije ispadanja svih desnih kandidata on je ostao nasuprot SDP-u kandidatu Josipoviću.
Mile se malo premandurio , skinuo crveno ruho i obukao crno, posjetio Kaptol i biskupe, zaigrao na kartu svoga porijekla, čak i obišao mnoga mjesta u Herceg-Bosni, palio svijeće i stavljao vijence kod svakog spomenika kojeg je vidio, izuvao cipele da dođe do spomenika, padao kod istih, ali nije odustajao!
I zamalo, malo je falilo da Milence zajaši Pantovčak!?
Kod nas bi rekli, i trebao je, ipak je on manje zlo za Hrvatsku.
A jeli?
Bio je on i kod nas u Rami u toj kampanji u šaroliku društvu, i kad su mu rekli da treba ići položiti vijenac kod spomenika, on ih upita; jeli na Makljenu?
Na Makljenu je njegov veliki vođa Joža bio čest gost jer gore je spomenik izmišljenim “herojima”!
“Uvukao” se i u desnicu i u crkvu, a ni jednima ne pripada, no, jeli ih kupio ili nešto obećao to je tajna i bit će dokle god on bude na nekoj političkoj poziciji!
Da je osim dobar manipulator još bolji licemjer vidi se iz ovih nekoliko primjera.
Mogao je davno maknuti Tita iz Zagreba, ali nije, nije jer mičući Tita gubi pola sebe.
Tamo je pripremao dernek vampirima prošlosti iz “regiona” koji veličaju tu nakazu, a sam Mile ponosno stavlja znaku s likom Tita na svoj rever i uživa igrama i pjesmama iz nekih vremena!?
Nedugo poslije taj isti Mile dolazi u Udbinu na misu za sve hrvatske žrtve, skinuo je značku i obukao crno, a biskup ga pozdravlja i zahvaljuje!!!
Zašto?
Ima li neki poseban razlog ili što nije doveo one “balkanske vampire” u Udbinu?
To njegovo licemjerje je uzelo veliku cijenu, to nije mogao prihvatiti istinski domoljub Zvonko Bušić i napustio je ovu DOLINU LICEMJERSTVA!!!
A Mile i dalje jaši, jezdi Mile i obilato daruje svoje podanike i robove.
On uhljebljuje sve one koji su bili u sukobu interesa, čak zbrinjava i bližu rodbinu jugo-udbaša u svoje holdinge!??
O njegovim političkim igrama sve se zna, čovjek rođen da vlada.
A o njegovim mutnim radnjama vjerojatno zna Bajić, a Mladen k’o Mladen. neće on otvarati ladice dok ne morao, a poslije, tko zna!?
I eto, prije ode Mladen nego Milan.
Ali ni Cvitan nije cviće, i on “mudro” šuti i čeka svoj kraj.
I dočeka ga, ode i on.
Ni ovaj neće vele Mili nauditi, prčkaju malo po nekim bezveznim predmetima, a tamo gdje trebaju ne diraju!
Natjera ga Bruna da makne Titu, ali mu je obećao da će ga vratiti ako ostane na poziciji i na slobodi!!!
Milanče klasičan primjer one narodne mudrosti; vuk dlaku mijenja, a ćud nikada!!!