U ovome svakodnevnom hrvatskome sivilu, jadu, čemeru, tuzi, i nevjerici, mora se priznati da je Hrvatska barem u nečemu jedinstvena u svijetu.
Piše: Ivan Filipović
Hrvatski je narod dugi niz stoljeća težio ka slobodi i samostalnosti, ali uvijek bi mu se našla neka prepreka na tome putu.
Neka viša sila, volja moćniji i jači, ili licemjerstvo domaćih pojedinaca koji su radili za tuđina, a na štetu vlastitoga naroda.
I onda dođoše te rane devedesete, prilika koja se nije smjela propustiti.
I zaista, Hrvati su spremno prihvatili tu priliku za slobodu.
Prvo su politički stali uz samostalnost, referendumom i prvim višestranačkim izborima na kojima su jasno rekli da su za Nezavisnu Hrvatsku.
Potom su to morali i oružjem braniti jer se dušmani nisu s time slagali.
Unatoč brojnijem i naoružanijem neprijatelju, unatoč pobunjenicima unutar države, unatoč petoj koloni i jakim snagama UDBE i KOSA koje su umrežile sve pore hrvatskog društva, unatoč želji velikog broja stranih sila za očuvanjem Jugoslavije, unatoč embargu na uvoz oružja koji je produkt jednog “Hrvata”, unatoč svemu tome Hrvati su stvorili Nezavisnu Hrvatsku!
Poslije duge i teške borbe za slobodu, poslije potoka prolivene krvi, poslije ogromnog broja poginulih, poslije strašno puno ranjenih, poslije ogromnih razaranja, pljačke, progona, dolazi sloboda.
Sloboda koja je među Hrvatima izazvala euforiju i nepažnju, a što su oni koji nisu htjeli Hrvatsku spremno iskoristili.
Dok je trajala proslava pobjede oni su prisvojili Hrvatsku!
Prvo su ju opljačkali i privatizirali, a onda joj sjeli na leđa.
Kad je prošlo slavlje, kad se vratilo oružje, onda se tek vidjelo činjenično stanje, a ono je bilo katastrofalno!
Radnici koji su otišli u rat braniti Domovinu su shvatili da su ostali bez svojih radnih mjesta jer su tvornice i pogone gdje su radili, drugovi privatizirali, a oni su ostali bez posla!
Branitelji su hapšeni, suđeni, zatvarani i kao takvi postali teret vlastodršcima!
Kompletan državni i vojni vrh je proglašen zločinačkom organizacijom i kao takav bio spreman biti izručen sudu u Hagu!
Neke je smrt spasila, a neki su godinama dokazivali svoju nevinost!
Jedni su u Hrvatskoj suđeni i osuđeni za krivično djelo “obrana Domovine”!
Udružuju se udbaško-kosovsko-tajkunsko-jugoslavensko-četnički sljedbenici i zajedničkim snagama ruše Nezavisnu Hrvatsku!
Ima li igdje u svijetu da na čelo države dođe čovjek koji je tu istu državu razoružao, napustio sjednicu na kojoj se odlučivalo o njezinoj nezavisnosti, i sve to samo pet godina poslije krvavog rata?
Ima, u Hrvatskoj!!!
Ima li igdje u svijetu da čovjek koji je bio na čelu države koja je izvršila agresiju na drugu državu, dođe na čelo te napadnute države, i to samo pet godina poslije krvavog rata?
Ima, u Hrvatskoj!!!
Ima li igdje u svijetu da prednost pred braniteljima i osloboditeljima imaju agresori i napadači?
Ima, u Hrvatskoj!!!
Može li čovjek koji je lažno svjedočio protiv države biti njezin predsjednik?
Može li čovjek koji veliča kapu i petokraku koja je napadala i razarala jednu državu biti predsjednik te napadnute države?
Može li čovjek koji Domovinski rat naziva građanskim, državu Hrvatsku slučajnom državom, hrvatski narod genocidnim, branitelje “šačicom” biti predsjednik Vlade te države?
Mogu li braća petokolonaši, hrvatski Srbi, voditi kulturu glavnoga grada jedne države čitavo vrijeme?
Može li neprijatelj jedne države voditi ministarstvo obrazovanja te iste države?
Može li sekretarica četničkog vojvode iz zločinačke “krajine” voditi ministarstvo sirotinje države protiv koje je bila?
Mogu li županice, dožupani, pomoćnici, zamjenici, gradonačelnici, dogradonačelnici jedne Nezavisne države biti oni koji su nosili oružje na suprotnoj strani, držali bordele pa kasnije promijenili ime i nemilice pljačkaju tu ist državu koju mrze ali ju iskorištavaju?
Bilo bi još čitav niz sličnih pitanja, a odgovor je samo jedan; da može, to sve može, ali samo u Hrvatskoj!!!
Evo već skoro dva desetljeća te i takve snage haraju Hrvatskom, a onih 80% Hrvata koji istinski vole Hrvatsku šute i u tišini pate!
Ima li tome kraja, ili će ti partizansko-četnički združeni odredi još naredni dugi niz godina gaziti i ponižavati Hrvatsku i Hrvate?
Devedesetih je pad Berlinskog zida srušio komunizam u čitavoj Europi i donio slobodu mnogim narodima, ali ne i hrvatskome narodu.
Hoćemo li čekati da padne Kineski zid pa da eventualno dođe sloboda i hrvatskome narodu i sruši još jedino preostali komunizam u Europi koji živi u Hrvatskoj?
Ako Hrvat u Hrvatskoj javno kaže četniku koji je napadao Hrvatsku da je četnik svi će ga osuditi, a poglavito vlastodršci, a ako taj isti četnik Hrvata nazove ustašom onda se ti isti vlastodršci jako zabrinu zbog pojave ustaške zmije koja stalno vreba iz prikrajka!?
Ako je Hrvatskoj ovako dobro onda neka tako i ostane, ako je 80% Hrvata zadovoljno stanjem onda nemojte ništa mijenjati.
Neka haraju mesići, josipovići, račani, milanovići, stazići, ostojići, jovanovići, pupovci pusići, teršelići, štrbci, opačićke, grčići, šerbedžije, stanimirovići, plenkovići, bernardići i ostala bratija pod zvijezdom i kokardom.
a ako zatreba i ako se opet spusti gusta magla onda će se, valjda, probuditi onih 80% sretno usnulih Hrvata!!!