Moji, tvoji ili ničiji?
Piše: Ivan Filipović
Pišući često o politici, poglavito onoj krivoj politici, na kritički način odmah mi se prebacuje da postoje “moji” političari i oni drugi.
Još mi se dodaje da ti “moji” bez obzira na činjenicu da su često puta u krivu, a ja ih i dalje doživljavam kao “svoje”.
Međutim, istina je nešto drukčija.
I evo, da jednom da svagda to riješimo, želim ovdje izići s potpunom istinom glede “mojih” političara.
Nikad me u životu nije zanimala politika, i nisam se nikada vidi ni tražio u tim vodama.
Ali rane devedesete su u meni probudile nešto drugo, ne skrivenoga političara, nego ono što je godinama prije tinjalo u meni, skriveno u nekim kutovima moga bića.
Osjetio sam da je trenutak da moj narod i ja osobno ostvarimo svoju slobodu, i tu sam se maksimalno aktivirao sukladno svojim umnim i fizičkim mogućnostima.
Prva prihvatljiva ponuda na našem političkom obzorju je bio HDZ, i ja sam pročitavši programska načela koja su nudili, vidio sve ono što sam godinama želio za sebe osobno i za svoj narod.
I bez imalo razmišljanja sam se priključio ekipi koja je krenula u stvaranje prvo HDZ-a, a kasnije i svega što se dogodilo.
Dakle, spadam u onu prvu udarnu skupinu u općini koji su krenuli u stvaranje Pokreta.
Da budemo jasni, to ne smatram nikakvim svojim ni zaslugama ni vrlinama, tu sam jednostavno sebe našao i rekao, to je to.
To je bio moj odgovor trenutku vremena koje se dogodilo i trebalo ga je iskoristiti.
Da pojasnim, HDZ je bio i ostao moja prva politička ljubav koja mi je mnogo rana zadala!!!
Vrlo brzo, na moju veliku žalost, u toj mojoj prvoj političkoj ljubavi doživio sam čitav niz razočarenja!
Ja to uspoređujem sa životnim prvim ljubavima, koje čovjeka dignu u zvijezde i trenutak kasnije bace u blato!!!
O tim ljubavima su ispričane priče i ispjevane pjesme, pa ne bih više o njima.
Ja sam u svoju prvu političku ljubav doživio ogromna razočarenja!
Unatoč svim tim razočarenjima ja sam ostao vjeran toj svojoj velikoj i jedinoj političkoj prvoj ljubavi, ostao sam joj vjeran do kosti, nisam išao ni u kakve avanture, i vjeran sam joj do dana današnjega, s nadom da će se vratiti na početne vrijednosti u koje sam se i “zaljubio”.
Ali sam i razočaran!
Ali me je jako povrijedila!
Ubija u meni vjeru u političku ljubav!
Stoga to uspoređujem s prvom životnom ljubavi, kad čovjek ima prvu ljubav i ta ga ljubav razočara, e to je to!
Dakle, prva ljubav je nešto što se na da opisati, to se treba doživjeti.
I onda doživiš razočarenje u tu prvu ljubav!?
Onda ta tvoja prva ljubav počne vrludati, počne se podavati svakome, počne primati u sebe svakoga, i tu ti kao odan toj ljubavi počinješ gubiti u nju vjeru, pouzdanje i sve.
Distanciraš se, makneš se sa strane, ali si uvijek tu negdje blizu ako joj bude trebala tvoja pomoć, tvoje rame za plakanje ili bilo što, tu si spreman.
Tako je i sa mojom prvom političkom ljubavi HDZ-om, ja sam to doživio tako.
Vrlo brzo me je ta moja prva politička ljubav počela razočaravati!
Vrlo brzo je postala KURVA!
Postala je kurva koja je primala u sebe sve koji su se ponudili, bez obzira na namjeru.
Mnogi od njih su bili s lošim namjerama da je iskoriste, da sebi kroz nju nešto priušte, a ona je bez ograničenja prihvaćala sve, i primala u sebe sve!
A mene je to kao čovjeka koji ju je istinski i iskonski, bezuvjetno volio, bilo ne prihvatljivo!
Napunila se najvećim šljamom ljudskog roda, udbašima, kosovcima, aidovcima, jugovićima, partijašima,….
Ali sam unatoč tome njezinom javnom kurvanju ostao joj vjeran, i tu sam uvijek spreman priskočiti, ako joj trebalo utjeha, rame za plakanje,..
Unatoč svom tom kurvaluku, svim tim grijesima, spreman sam joj oprostiti, samo da se vrati na početne vrijednosti!!!
Zaključak, moji su svi političari koji rade ili su spremni raditi na dobrobit naroda, a zovu se Dobri Ljudi – Ljudine!
Eto, to su moji političari, a svi drugi su nam “namet na vilajet”!!!