Piše: Ivan Filipović
Broj 13 je slovio kao nesretan broj.
Mnogi kažu da su to i osobno iskusili.
Ali za Ramu broj 14 ima tužno značenje, 14. listopada ove godine pada već tradicionalno obilježavanje najkrvaviji događaj koji se dogodio u Rami.
To je događaj iz listopada 1942. godine kad su u nekoliko dana četnici u Rami napravili pokolj nad preko tisuću Ramljaka, mahom Hrvata, ali i jedan broj Muslimana.
Posebno treba naglasiti da to četnici ne bi mogli sami uraditi da nisu imali svu moguću potporu Talijana, kako političku tako i logističku!
To se vrlo rijetko spominje, ali nije ništa manje zločinački od četničkog čina!
Dobro, Talijani nisu ubijali, ali su znali da će to uraditi četnici, i unatoč znanju dali su im svoj “blagoslov” da urade taj ne zapamćeni zločin koji je ostao nekažnjen!
Naprotiv, nagrađen je, ti su četnici poslije rata ušli u vlast!
To su posebno zataškali sve talijanske vlasti od tada do sada, čak su se u to zataškavanje uključili i pojedini biskupi!
No, to je priča za sebe i o tome ću posebno.
Rama je kroz svoju povijest proživjela i preživjela mnoge kataklizme, ali ovo je ostavilo najviše krvi i zgarišta!!!
Rama je čudna zemlja i Ramljaci su čudni ljudi.
Trpe i podnose do granica ne izdržljivosti!
Pognu kičmu i dozvole drugima da upravlja njihovim životima, do jednog momenta, onda se usprave, stresu taj nepotrebni teret i hodaju svojim slobodnim hodom!
Opet se ponovi isto, i tako u krug, već stoljećima!
14. listopada će mnoštvo Ramljaka doći na tu misu i komemoraciju.
Mnoštvo svijeća će biti upaljeno u podnožju Ramskog križa koji je simbol stradanja Ramljaka od četničke kame i talijanske bezosjećajnosti!
Vratimo se mjesec unatrag i biti ćemo na Uzdolu gdje su baš 14. ali rujna kad je u jednoj noći ubijeno 29 pospanih civila i 12 branitelja Uzdola koji su također bili na spavanju.
Nisu došli četnici, nisu ih štitili Talijani, došli su Muslimani, susjedi i komšije Uzdoljana, i nešto vojnika iz drugih dijelova BiH!
Upali su na sebi svojstven način, mučki i kukavički, kad svi spavaju, i ubili sve što su našli!
Nije im smetalo što su tamo bili djeca i starci, sve su ubijali pa i masakrirali!
Rana je to koja teško zarasta, a posebno boli one čiji su najmiliji ubijeni u tome krvavom pohodu komšija!
Jednako boli i sve one koji su bili i sudjelovali u obrani Uzdola.
No, više od toga boli činjenica da su pojedini Hrvati preuzeli ulogu četničkih Talijana, zaštitnika zločinaca!!!Boli što oni sole još svježe hrvatske rane koje su napravili njihovi “partneri” u vlasti!
Evo, po tko zna koji put Hrvati pokazuju koliko nisko mogu pasti i što su sve spremni pogaziti zbog mrvice vlasti!
Ali moraju znati da izdajnike stigne zaslužena kazna, prije ili kasnije!!!
Možda nekog četrnaestoga???