Piše: Ivan Filipović
Janjičari su bili elitna sultanova vojska koja je išla tamo gdje obična vojska nije mogla, i radila ono što drugi nisu mogli.
U početku su bili oružnici pod lukom i strijelom, a kasnije su dobili vatreno oružje.
Te postrojbe su zbog svoje obučenosti i sposobnosti bile stacionirane na više različitih mjesta.
Neke jedinice su bile u blizini dostignutih granica diljem carstva i tamo bi djelovale kao udarne specijalne jedinice za izvršenje napada ali i za zaustavljanje napada s druge strane.
Jedan dio jedinica je bio u blizini Sultana koje su mu služile kao osobna straža, ali i kao jedinice koje mogu lako i brzo djelovati kao pojačanje bilo gdje.
S vojničkog aspekta ništa neobično.
Tako to rade sve vojske svijeta, i prije i sada, koje drže do sebe.
No, način popunjavanja tih postrojbi je priča za sebe!
Janjičarske jedinice su popunjavanje isključivo djecom kršćana otetom u tada aktualnom haraču poznatom pod nazivom “danak u krvi”!!!
U tome “danku u krvi” su Turci otimali malu mušku djecu po okupiranim kršćanskim zemljama i odvodili ih u te posebne kampove gdje su od njih pravili najveće neprijatelje naroda iz kojeg su oteti!
Od tih kršćanskih dječaka su stvoreni monstrumi koji su najokrutniji bili upravo prema svojima iz kojih su ponikli!
Turci su, znajući kakve su monstrume stvorili, slali janjičare baš u mjesta iz kojih su ih doveli, a oni su baš tamo pokazivali svu mržnju i brutalnost kojima su bili naučeni!
Ni ovi naši krajevi nisu bili pošteđeni ovoga turskog specijalnog načina ratovanja.
Bilo je slučajeva kad janjičar dolazi u selo i digne ruku ubiti staricu koja sjedi na pragu kuće i kuka za odvedenim sinom, da je baš on njezin sin.
Majka ga prepoznaje i moli ga za život govoreći mu da mu je majka i da ga je prepoznala te mu kazuje gdje na tijelu ima mladež!
Bilo je dirljivih scena, prepoznala bi majka oteto dijete, brat oteta brata, ili sestra oteta brata, bilo je obostranih emocija, ali i janjičarske okrutnosti koju nisu mogle smekšati ni suze majke, sestre ili brata!!!
Po nekim zapisima sredinom 16. stoljeća su prestala regrutiranja po sistemu “danak u krvi”, ali pitanje je jeli to baš tako!??
Ja mislim da “janjičarenje” nikad nije prestalo.
Tek su načini djelovanja izmijenjeni, ali princip i cilj je ostao isti, uništiti ili barem oslabiti kršćanstvo!!!
Sada Turci i ostali islamisti ne otimaju kršćansku mušku djecu i ne vode ih u janjičarske kampove.
Sada oni šalju svoju mušku mladost u kršćanske zemlje gdje preko mladih kršćani, milom ili silom, žele promijeniti strukturu stanovništva tih zemalja!
Istina, sada to ne rade mačem ili puškom, sada to rade po dobro razrađenom migrantsko-izbjegličkom sistemu!
Koje li ironije, sada NATO šalje svoju vojsku da gine po tim njihovim ratištima, a oni šalju svoju “vojsku”, s nekim drugim oružjem, da popravljaju natalitet tih članica NATO- saveza!??
Dok “europejci” po arapskom svijetu ubijaju Arape, dotle ti isti Arapi poslani u Europu prave nove Arape diljem te iste Europe!!!
I kao što ni u ona turska vremena ovi prostori nisu bili izuzeti od “janjičarenja”, tako ni danas nismo izuzeti od nove vrste “janjičarenja”.
Kod nas još uvijek postoje dvije vrste “janjičarenja”, stara i nova.
Uz ovu novu kad “janjičari” dolaze s nekim “novim oružjem” i zaposjedaju ove naše prostore, napose one gdje su Hrvati većinski, zadržala se i ona stara.
Istina, sada ne otimaju mušku djecu i ne vode ih u kampove diljem carstva, sada odlaze dragovoljno!
Sada su u Sarajevu kampovi za novačenje novih janjičara.
Tamo se nalazi nekoliko specijaliziranih kampova za obuku janjičara raspoređenih po načinu i vrsti djelovanja!
Pa tako postoje kampovi za: političku, vjersku, vojnu, policijsku, obrazovnu, obavještajnu, kulturnu obuku janjičara ovoga vremena!
Rezultati tih kampova i tih obuka su vidljivi na svakom koraku i svakodnevno.
Na političkom polju niču neke čudne i neobične “politike”!
Na vjerskom horizontu niču neke nove “vjere i nacije” koje se žele nametnuti nama Hrvatima!
Na vojnom polju su dobro poznati janjičari koji su pratili “sultana” u Domovinskom ratu, i drugi “zlatni ljiljani” iz reda janjičara zarađeni, uglavnom, ubijajući svoju subraću!
Policijske strukture su slične, dosta je “zlatnih janjičara” izniklo iz krvi subraće!
U obavještajnim krugovima je najgore, i danas nas na tom polju “drže” ti janjičari koji su dobro umreženi i dobro raspoređeni po svim partijama i mjestima!!!
Obrazovni kamp izbacuje dobro obučene janjičare da mrze sve ono iz čega su ponikli!
“Kulturnjaci” nam iz svoga kampa donose i nameću neke “nove vrijednosti” koje nemaju nikakve veze s nama, ali koje mi “moramo” prihvatiti!!!
Jedno je sigurno, ako se ujedine janjičari koji dolaze s “novim oružjem” i oni koji dragovoljno odlaze u kampove u i oko Sarajeva, nama Hrvatima se ne piše dobro!!!