Papa preuzeo nadzor nad Međugorjem.
Piše: Ivan Filipović
Međugorje je mjesto gdje evo već desetljećima dolaze vjernici sa svih strana svijeta moliti se Gospi.
Vjernici nisu čekali te birokratske zavrzlame, jednostavno su dolazili i dolaze moliti se Gospi, Bogu, potražiti mir, i uspijevaju, jer da tamo ništa ne osjete teško bi se vratili, a vraćaju se.
Nisu ih zaustavili ni udbaški pokušaji na početku kada su zatvarani i saslušavani i fratri i vidioci.
Nisu ih zaustavili ni pasivnost pa i otvorena protivljenja i osporavanja nekih biskupa, svećenika i fratara, u čemu su prednjačili biskup Perić i Bosna Srebrena.
Za koga rade svi ti osporavatelji ne znam, mada nije teško pogoditi, ali je činjenica da vjernici u tome vide samo mjesto molitve!
I stoga su najmanje dva razloga zbog kojih je ovaj Papin potez dobar.
Prvi razlog su vjernici.
Mada je sigurno da bilo kakva Papina odluka neće puno promjeniti kod onih što dolaze u Međugorje.
Oni što vjeruju , vjerovati će i dalje, oni što su dolazili, dolaziti će i dalje.
Jedino možda bude utjecalo na po nekog “nevjernog tomu” koji će tek poslije Papine odluke “povjerovati”, a pisano je, ” blaženi oni koji ne vidješe, a povjerovaše”!!!
Drugi i možda važniji razlog su ti “nevjerni pastiri”.
Možda će Papina odluka, ako ne promjeni mišljenje tih “nevjernih pastira”, onda ih barem obvezati da poštuju Papinu odluku?
Kažem možda, jer među njima ima svega, suradnika raznih službi, osobnih interesa, sektaškog djelovanja pa i onih lažnih proroka o kojima je također pisano!
Svi su oni iz svojih razloga osporavali odlazak vjernika u Međugorje, a učinak je bio isti, sumnja vjernika u njihove namjere i odnos prema Međugorju.
Ipak, unatoč svim tim protivljenjima, ružnim riječima, čudnim potezima, opasnim kvalifikacijama, u Međugorje su odlazili mnogi vjernici i tamo u molitvi nalazili ono po što su išli!!!
Nisu ih spriječili ni suradnici, ni sektaši, ni lažni proroci, pa čak ni policijske zabrane kojih je u početku bilo, naprotiv, pojačali su želju za odlaskom jer obično ono što se zabranjuje postaje veći izazov!
Dakle, apsolutno je dobro došla Papina odluka da preuzme brigu o Međugorju, da tom Odlukom razoruža nevjernike, jer vjernici vjeruju i vjerovati će!!!
No, uvjeren sam da bi papa pored ovoga nadzora nad Međugorjem trebao i morao preuzeti nadzor nad onima koji obnašaju dužnost duhovnih pastira!
Previše se toga lošeg događa unutar tih krugova da je i “stadu” sumnjivo ono što rade “pastiri”.
Mislim da je zadnji trenutak da se nešto konkretno poduzme dok nije sve otišlo u bezdan.
Vrijeme je da se razdvoji žito od kukolja.
Vrijeme je da se odvoje pastiri od goniča!
Previše su uzeli maha, taj kukolj, ti goniči.
Možda oni i nisu u većini, ali su glasni i dobro raspoređeni?
Vrijeme je za jedno kvalitetno čišćenje.
Odvojiti sve one suradnike, biznismene, zavodnike, pedofile od onih koji žive i rade po zapovijedima i načelima Crkve.
Papa dragi, jedno je Međugorje i nije problem o tome presuditi, ali u crkvenim redovima je puno toga za mijenjati.
Mislim da je vrijeme da razmislite što u službi Crkve rade suradnici raznih propalih službi koji čitav svoj “radni vijek” rade protiv “stada” koje im je povjereno?
Možda je vrijeme iz crkvenih redova maknuti sve one koji zanemarujući svoj temeljni poziv sve više ulaze u “biznise” koji su mahom na rubu ili s drugu stranu zakona?
Možda bi bilo vrijeme o uvođenju ženidbe svećenika i redovnika jer bi, ako ne spriječili onda barem smanjili pošast pravljenja djece u tuđim ženama od strane tih “nestašnih momaka”?
I na kraju, morali bi, uvesti drastične kazne i sankcije za sve one pedofile koji za svoje bolesne porive koriste djecu!!!
Svejedno mušku ili žensku, svejedno u zidinama samostana, odgojnih ustanova ili na otvorenom, po župama gdje djeluju.
Takve poremećene bolesnike treba najokrutnije kazniti, za takve ni smrt nije dovoljna kazna!!!
Znam, nije ni ljudski ni vjernički zagovarati ničiju smrt, ali treba zaviriti u dušu te zlostavljane djece i njihovih roditelja pa će se tamo vidjeti sva tuga i bol koju nose u sebi!!!
Sveti Oče, Vi ste poglavar Katoličke crkve kojoj i ja pripadam, obojica smo tek ljudi sa svojim manama i vrlinama, no uz to Vi imate i dodatnu obvezu i odgovornost da usmjeravate sve nas obične smrtnike u pravom smjeru koji vodi u krilo Abrahamovo.
Ali Vi ste po dužnosti koju obnašate na križanju dvaju putova.
Jedan vodi u pravcu iz kojeg se čuje; ” Franjo, Franjo, Crkva se moja urušava, idi i popravi je”, drugi vodi u pravcu iz kojeg se čuju zvuci svakojakih tjelesnih užitaka obasjanih čudnim bojama koje nude raskoš.
Na Vama je da odaberete pravac koji ćete ići i kojim ćete nas povesti.
O Vama ovisi hoćete li biti Franjo koji je popravio Crkvu i za kojim hrli mnoštvo onih kojima ste uradili popravke, ili ćete biti tek jedan u nizu Papa kojega pamte i sjećaju se samo oni koji moraju i vatikanska statistika????
Možda nismo ni svjesni važnosti vremena i trenutka u kojemu živimo, a Vi odluka koje su pred Vama???