Početak devedesetih je za mene, a vjerujem i za mnoge Hrvate, bio nagovještaj konačne slobode našega naroda, pa i svih naroda koji su živjeli u partijskim režimima i diktaturama. Mi Hrvati smo kao jedan od najugroženijih naroda na ovome podneblju s puno žara, emocija i iščekivanja, a s premalo pozornosti prihvaćali sve ono što je nudio taj “novi val”! Dok je narod raširenih ruku i otvorena srca prihvaćao te promjene, u sami vrh Pokreta uvukoše udbini i partijski igrači koji su u međuvremenu promijenili dres pa umjesto crvenoga s petokrakom obukli kockasti pa i crni sa šahovnicom. Kako je u BiH u stvaranju Pokreta sve išlo po šablonu iz Hrvatske tako je i utjecaj Hrvatske bio velik. Pošto je UDBA imala jak utjecaj u Pokretu gore u Zagrebu tako su se aktivno uključili u kreiranju vodstva Pokreta u BiH. Znali su oni da su Hrvati osjetljivi na UDBU, ali i da vjeruju crkvi i njezinim ljudima pa su iskoristili svoje ljude u crkvenim redovima i preko njih odaslali u Zagreb svoje prijedloge za predsjednike Pokreta. Tako je prvi predsjednik Pokreta u BiH bio UDBIN čovjek po preporuci crkvenih ljudi iz Sarajeva. Kad je “provaljen” prvi udbin prijedlog oni su predložili drugoga, također udbaša iz udbine utvrde Vijesnika. Onda su za glavnog tajnika postavili svoga igrača i to je trajalo do rata. Rat je počeo i većina Hrvata se povukla iz Sarajeva, ali ne i predsjednik. Glavni tajnik je pobjegao u Zagreb koji je u to vrijeme bio utočište mnogih sličnih njemu, i tamo je na prijevaru došao do stanova, posla i još mnogo toga! Onda je Boban povukao Pokret iz Sarajeva i samim time UDBI iz ruku uzeo glavno oružje za borbu protiv Hrvata! Rat je uzeo maha, a danak u Pokretu. Dok su domoljubi i istinski borci za slobodu uzeli oružje u ruke i stali na branik doma svoga i Domovina udbaši su uzeli položaje, ne na kotama, već u političkim, vojnim, policijskim, obavještajnim i inim “ratištima”! Kad su moćnici zaustavili rat i kad su posložili kockice tek smo tada vidjeli da smo opet na početku, čak i gore, jer izgubili smo puno života istinskih domoljuba koji su vjerovali u ono za što su poginuli! Kad smo se poslije potpisivanja Daytona vratili sa dostignutih položaja nadomak Banjaluke i kad su se slegli dojmovi vidjeli smo zapravo da smo opet prevareni! Opet se pokazalo da njima naši životi ništa ne znače, oni su im tek moneta za kupovinu sigurnih i dobrih položaja po općinama, županijama, Federaciji, R.S.-u, BiH i drugim destinacijama diljem svijeta koje su pripadale Hrvatima! Kad je Pokret postao “mala bara” za sve udbo-partijske krokodile počele su nicati neke nove “male barice” s “krokodilom” predvodnikom i još nekoliko nadolazećih koji su se nadali milosti “glavnoga”. Te nove “barice” su uz pomoć svjetskih silnika i u suradnji sa SDP-om BiH 2000. Hrvatima uzeo i ono malo prava i “jednakosti” dobivene u Daytonu, i uspostavili vlast po svojoj mjeri, a ne po želji Hrvata izraženoj na izborima! Čak su i silu uporabili i tenkovima tukli “jaka hrvatska uporišta” u Hercegovačkoj banci i “porazili” nas do boli!!! Od tada se još jednom dogodio isti atak na Hrvate.

A u među vremenu?
Što se događa u međuvremenu?
Svašta i ništa, u isto vrijeme.

Svašta ako gledamo politički, a poglavito predizborna obećanja, a ništa ako gledamo stvarno stanje. Obećavali su svi, jedni tvrde; neću izdat’ ja, odu i izdaju! Drugi nam pričaju o Drini, krenu prema tamo i nikada ne dođu jer ih ovi presretnu u Sarajevu i tu im ponude mrvice koje oni prihvate i više im Drina ne pada na pamet, izdaju u Sarajevu, na pola puta do Drine! Treći bi bili sve po potrebi, malo nacionalisti, malo europejci, malo bliski strancima, a sve dalje od svoga naroda, ali su za izdaju spremni, ako im itko ponudi tu prigodu! I na kraju oni s početka priče, “stožerni”, koji su izvor svih “barica” koje su nastale nezadovoljstvom raznih “krokodila” koji su opterećeni sobom i svojim egom. Ja sam, a vjerujem i mnogi drugi, nezadovoljan upravo politikom tih “stožernih2. Mislim s razlogom, no neka svatko prosudi sam. Od rata do sada uvijek ista priča, ista obećanja i ista rješenja nude baš oni. Stalno se “bore” za naša temeljna prava, ljudska, nacionalna i svaka druga, a mi svaki dan sve obespravljeniji, kao ljudi, kao Hrvati i općenito! Svaka predizborna kampanja obiluje obećanjima o nacionalnoj televiziji ili kanalu na hrvatskom jeziku, a mi ni danas nemamo ni nacionalne televizije ni kanala na hrvatskom jeziku, naprotiv ugašeni su i oni što je bilo! Trešte obećanja o izjednačavanju prava pripadnika HVO sa ostalim vojskama u BiH, a svaki dan sve više uhićenih Hrvata, a hrvatske kvote u ministarstvima zauzeli razni “skorojevići”, pripadnici “JNA”, “ABIH”, “VRS”, KOSA i UDBE! Narod bez jezika nije narod, a gdje je hrvatski jezik u BiH? Tamo gdje fali učenika i gdje se zatvaraju škole zbog toga, zatvaraju se samo one koje rade po hrvatskom planu i programu jer oni drugi nađu načina da svoje zaštite, a naši “prosvjetari” i dužnosnici šute sve dok njihove guzice ne budu ugrožene! Mostar? Mostaru tepaju “stolni grad” u ta predizborna vremena, a u stvari je Mostar grad slučaj!!! Samo u Mostaru nema izbora evo već desetak godina, a gradom upravlja lik koji je sam sebi svrha, ali je stoga jako “odan i poslušan”! I kad se danas 2018. okrenemo i pogledamo iza sebe vidjet ćemo da smo sve ove godine živjeli i još uvijek živimo u lažima! Početkom devedesetih smo vjerovali da stvaramo slobodu i demokraciju, a zapravo ništa od toga stvoreno nije, stvorena je tek SVLAČIONICA za udbaše i partijce gdje će se presvlačiti i mijenjati dresove za nadolazeće utakmice!!! U ratu smo vjerovali da ćemo stvoriti državu gdje će Hrvati biti s jednakim pravima i obvezama, a stvoren je tek idealan prostor za razne mešetare , ratne i poratne profitere, nacionalne “kabadahije” koji u ime nacije pljačkaju vlastitu naciju! Poslije rata smo izgubili ono što smo u ratu obranili i sačuvali. Najbolji među nama su sve to životima platili, mi koji smo imali sreće preživjeti ostali smo tek nijemi svjedoci toga vremena kada je ponosni hrvatski narod živio i borio se za dane PONOSA I SLAVE! Kad je oružje utihnulo i povučeno u skladišta onda na scenu stupa ta nacionalna bagra koja je tek devedesetih spoznala da su Hrvati, da im je latinica pismo, jer su do tada uživali u nekim drugim “narodnostima”, pisali nekim drugim pismima, služili nekim drugim “božanstvima”, partiji i udbi!!! Oni su poništili ono što smo mi krvlju pisali! Oni su pristajali na sve pod uvjetom da oni budu “unutra” i da to dobro unovče! U svakom gradiću, gradu ili općini gdje obitavaju Hrvati, a napose u “stolnom gradu” vidjet ćemo čitav niz uništenih tvornica i drugih gospodarskih objekata koje su, uglavnom, uništili ti nacionalni borci za svoje guzice!!! U isto vrijeme u tim gradićima, gradovima, mjestima, a napose u “stolnom gradu” vidjet ćemo ogromna zdanja čiji su vlasnici upravo ti “nacionalni junaci” našega vremena!!! I kao što je Mojsije jednim potezom štapa razdvojio Crveno more tako i oni jednim potezom pera okreću tokove voda! Opet će izbori, opet će nam obećati svašta, plašiti nas onima drugima, trećima, narod će zaboraviti prošla obećanja i u nedostatku boljih opet iste ostaviti ili dovesti na vlast. Tko će se još sjećati da je od “stolnoga grada” napravljen grad slučaj, da je od obranjenog teritorija napravljen izgubljeni teritorij?

Što je to narod, zapravo?

To je tek bezlična masa koja svake četvrte godine izlazi na izbore i zaokruži već unaprijed pripremljene favorite, i tako u krug!
A oni su “bogovi”, oni odlučuju o svemu pa i o našim sudbinama, jer, mi bi smo bez njih bili tek “stado” bez pastira koje je laka meta za sve vrste grabljivica!
Oni se drže one, “briga vuka što ovce misle o njemu”!

A mi, običan narod se ne predajemo, nećemo stati jer smo umorni, nastavit ćemo jer smo skoro stigli!!!