Kako se dogovoriti oko budućnosti ako ne možemo naći ni približnu suglasnost oko prošlosti i sadašnjosti?
Piše: Ivan Filipović
Jedan od kamena spoticanja u ovome protektoratu zvanom BiH, a ima ih čitav niz, je karakter rata koji je bio prije tridesetak godina.
Ogromne dvojbe su oko karaktera rata koji je devedesetih godina prošlog stoljeća vođen u BiH.
Jedni tvrde Domovinski i obrambeni, drugi tvrde Otadžbinski , treći tvrde obrambeno oslobodilački.
Kad sve te definicije sabereš, zapravo se svodi na isto, vođen je obrambeni rat.
E sad dolazi glavno pitanje, ako se vodio obrambeni rat i vodile ga tri različite strane, tri različita naroda, tri različite vojske ps i tri različite vjere, i svi su vodili obrambeni rat, tko je napadač u tome ratu, što bi neki rekli tko je agresor u tome ratu?
Ovisi koga pitaš, svi imaju svoje odgovore i svoju definiciju.
Za jedne su agresori oni drugi, za druge su agresori oni treći, za treće su agresori oni prvi, i opet dolazimo na isto, SVI SE BRANILI, NITKO NIJE NAPADAO!!!
Pitanje je, od koga smo se branili ako nas nije nitko napadao?
Krenut ću od svoga naroda i ne tražim da se itko složi s time.
Mi smo se u početku branili od četnika i “JNA”, združenih srpskih vojnih i paravojnih formacija!!!
U drugom trenutku smo se branili, uz te prve, od islamskih vojnih i paravojnih formacija, jer tu je bilo svega i svačega!!!
Kad pitaš te druge dvije strane otprilike će vam reći isto.
Dakle, i oni su se branili i od jednih i od drugih.
Ostaje pitanje, a tko je napadao?
Svi smo se branili, svi smo napadali.
Da nije tako imali bi jednog zajedničkog napadača s izvana pa se mi branili.
Ali onda ne bi bilo ni tri vojske ni tri različita tumačenja, bilo bi jedno, NAPADNUTI SMO I BRANILI SMO SE!!!
Međutim, nije bilo tako, uzajamno se se branili i napadali, svi protiv svih!!!
Taj rat je imao i karakter vjerskog rata u jednom dijelu.
U početku je, gledajući s vjerske strane, udario krst na križ, i tu su bili žestoki okršaji, tu je krv tekla potocima, i nije bilo pobjednika!!!
U drugom trenutku je udario islam na križ i na krst, i tu su bile žestoke borbe i opet krv potocima, ali nema pobjednika!!!
I tko zna dokle bi krvarili i udarali krst na križ, križ na krst, islam na oboje, da nisu stranci rekli dosta?
Oni su zaustavili to mrcvarenje, to ubijanje, to krvarenje.
Gledajući s jedne strane napravili su dobro, zaustavili su ubijanje, međutim, gledajući s druge strane napravili su lošu stvar, prekinuli su rat koji nije imao pobjednika!!!
Nametnuli su nam ovakvu državu koju nitko ne prihvaća sa zadovoljstvom.
Ni jedan od tri naroda ovu državu, ovakvu, ne prihvaća kao konačno rješenje.
Svi su je prihvatili pod moranje, što bi stranci rekli pod mus, svi su ju prihvatili kao prelazno rješenje i svi se nadaju čemu su se nadali i na početku!!!
Znači, ovdje je bio rat svih mogućih namjera i razmjera!!!
Prvo je bio okupacijski od strane Srbije i njezinih satelita, vojnih i paravojnih!
Pa je onda bio građanski rat koji se vodio unutar jedne države gdje se tuku tri njezina naroda, to je klasični građanski rat!!!
Bilo je tu i segmenata vjerskog rata, poglavito dolaskom tih islamskih džihad ratnika!!!
I na kraju, to je bio i bratoubilački rat jer su ratovali Muslimani protiv Muslimana!!!
Jedna mala državica kakva je ova naša, gdje žive tri konstitutivna naroda i još čitav niz nacionalnih manjina, proživjela je takva krvoprolića koja su bazirana na etničkim, nacionalnim i vjerskim osnovama!!!
Najgore od svega je što danas, tridesetak godina poslije, nema ni približne suglasnosti među ta tri zaraćena naroda oko ničega, ali baš ničega!!!
Svi na neki način svojataju i državu i sve što pripada državi, sve bi sebi drugima ako što ostane!!!
Svi krivnju prebacuju na one druge ili treće, jer nemoguće je čuti priznanje, uvijek su krivi oni drugi oko mene!
I danas se s ovim odmakom vremena čuju floskule, poglavito od najbrojnijeg naroda, uz poruke kako će jedan čitav narod strpati u par vagona i deportirati!!!
Unatoč svemu mi se nadamo boljoj budućnosti.
Odgovorno tvrdim, uz ovakvu retoriku i način djelovanja, nikad ovdje neće biti providna dana!!!
Nikad ovdje bolje budućnosti!!!
Jer, za bolju budućnost se trebaju potruditi oni koji odlučuju.
Svi bi nekakvu bolju budućnost bez onih do sebe, koliko je takva bolja budućnost moguća nisam baš siguran!!!