Jedna država, jedan nadnevak, a tumačenja toga nadnevka koliko naroda i svih skupina koji žive u njoj.
Jučer sam rekao što mislim o tom nadnevku, danas ću reći što mislim o državi u kojoj živimo.
Piše: Ivan Filipović
Ovo je moja zemlja i ne dam ju nikome!
Za ovu zemlju koja se sad zove BiH su živjeli i ginuli moji preci kroz stoljeća, pod raznim nazivima i pod raznim upravama!
Proživjela je i preživjela je ova zemlja, kao što rekoh, razne okupatore, kolonizatore, prinudne upravitelje, sve ih je preživjela i nadživjela, i danas je tu!!!
Promijenila je ova zemlja čitav niz naziva i društvenih uređenja ali je ostala i opstala, sad je došlp vrijeme kad nam opet neki novi nametnici žele oduzeti ono za što su naši preci ginuli, oduzeti Slobodu i pretvoriti nas u neke nove sužnjeve koji će, eto, živjeti tu ali pod pokroviteljstvom i tutorstvom nekih drugih.
E pa, gospodo draga, naši preci su sve to preživjeli i opstali, opstali su onakvi kakvi jesu, Hrvati i Katolici, i nitko im to nije mogao oduzeti.
Velike su žrtve i ogromna cijena, ali su opstali!!!
Mi, ova naša generacija smo također ogromnu cijenu platili prije tridesetak godina i opstali smo, odgovorno tvrdim da nikad nitko više od nas neće napraviti roblje!!!
Ne, ovo je ponosan narod koji ima i povijest i tradiciju, i čast i obraz!!!
Mi smo kroz čitavu povijest živjeli s drugima i drukčijima i nije nam to bio problem, problem nastaje kad ti drugi i drukčiji požele nas pretvoriti u ono što nismo, nas pretvoriti u nešto što bi njima odgovaralo, e tada dolazi do problema, tada ovaj narod ustaje pa i krvlju i životima brani ono što je njegovo!!!
Ja sam u potpunosti siguran da će ovaj narod takav biti i u budućnosti.
Dakle, neka se nitko ne zanosi, ni jedni ni drugi ni treći, da mogu od ovoga naroda praviti roblje bez identiteta.
Ne gospodo, sigurni budite to ovaj narod neće dozvoliti.
Ne kažem da pojedinci iz ovoga naroda kakvih je bilo uvije to sebi neće dozvoliti i takve vam mi prepuštamo, eto vam ih, ali sam siguran da se ni vi nećete s takvima pomoći, možda u jednom trenutku, možda nekad kao sad kad pokušavate preko njih i s njima majorizirati ostatak naroda, ali to nije duga vijeka, to neće trajati vječno, to je potrošni materijal kao zaštitne gumice, iskoristiš i baciš!!!
A narod s dostojanstvom , narod s imenom i prezimenom, narod s obrazom i čašću ostaje i opstaje, unatoč svemu i unatoč cijenama koje su uvijek i redovito previsoke!!!
Sad vi vidite isplatili vam se od slobodnih praviti robove unaprijed znajući da ćete izgubiti te bitke i taj rat, pa vi razmislite!!!