Jedni slave Dan nezavisnosti, drugi Dan žalosti, a treći Dan prevare!!!

Piše: Ivan Filipović

Sjećam se kao da je jučer bilo kad smo izišli na Referendum i rekli DA Bosni i Hercegovini.
Izišao sam i ja ma taj Referendum i rekao DA Bosni i Hercegovini, ali onakvoj Bosni i Hercegovini kakva je bila u referendumskom pitanju, dakle, ravnopravnih naroda i svih koji u njoj žive.
Vrlo brzo rat je poništio Referendum.
Ratovalo se dugo i bolno, i tada sam stao u obranu Bosne i Hercegovine, ali opet na referendumskim principima, ne po pravilima kakva su krojili ili zamišljali neki ratni čimbenici.
Nažalost, ni tu nisam ostvario ono što sam zaokružio i zamislio.
Srbi su dobili pola države, a napadali su čitavu!
Hrvati su imali četvrtinu države, obranili ju i strpani su s onom drugom četvrtinom u drugu polovinu i tu su postali još diskriminiraniji , rekao bih nego prije rata!!!
Stoga pitam sebe i vas, evo, da sam sve mislio čestitati, što bih vam čestitao?
Dan nezavisnosti?
Koje nezavisnosti?
Kakve nezavisnosti?
Kakva mi je to nezavisnost ako ja u toj državi pripadam narodu kojeg se gazi i ponižava gdje god se stigne?
Kakva je to nezavisnost ako u pola države moj narod je protjeran, pogažen, ponižen, opljačkan, pobijen?
Kakva je to nezavisnost ako je moj narod u onoj drugoj polovici države u koju je ugradio i svoju četvrtinu, jednako tako i pogažen i ponižen, i pobije, i protjeran?
Kakva mi je to nezavisnost ako i poslije rata u toj polovici države gdje živimo zajedno, i danas moj narod i ja osjećamo majorizaciju na svakom koraku i u svakom segmentu???
Ja tu ne vidim nikakve nezavisnosti, a poglavito ne vidim za što sam bio i na Referendumu i u ratu!!!
Stoga, evo, tko misli da ima što proslavljati ja mu čestitam i neka proslavlja, a ja sebe ne vidim u tom slavlju!!!