Kad čovjeka uhvati bjesnilo poprimi osobine zvijeri, reži, laje i ako mu se ukaže prilika ugriza!!!

Piše: Ivan Filipović

Nedavno sretnem jednog dobrog poznanika koji radi u općinskim strukturama, lik mi priđe, a prije toga razgleda vidi li itko, i pruži mi ruku uz riječi čestitam.
Što mi to čestitaš, upitam ga, a on će, čestitam ti na hrabrosti.
Samo da znaš, dobro su se uzdrmali.
Nervoza je vidljiva na svakom koraku.
Bjesnilo kipi iz hećima i družine.
Dobro velim, a što me ti prestade pratiti?
Nisam prestao, redovito te čitam samo više ne lajkujem.
Zašto?
Pa reče hećim nedavno, ako vidim da itko lajka onome PITBULU, mislio je na tebe, neće biti dobro!!!
Eto veli, kako bi izbjegao moguće probleme više ne lajkam, ali redovito te čitam.
E pa, velim mu, pozdravi ti tog svog hećoma i reci mu da me ne može poplašiti niti zaustaviti.
Što se tiče tituliranja, mogao bih i ja njega nazvati po nekoj pasmini pasa, pa i sukerina, ali neću.
Neću, ne zbog njega već zbog pasa i sukerina.
Neću jer ne žalim vrijeđate pse pa ni sukerine!!!