Piše: Ivan Filipović
Svako malo nas bombardiraju nekim vijestima od odlasku nekih “regionalnih veličina”, obično iz svijeta estrade.
Najnovija vijest koja je “potresla region” je, umro je Halid Bešlić.
Sve što ja imam reći je, pokoj mu duši.
Tko je zapravo Halid Bešlić i svi ti “halidi” za kojima tuguje “regija”?
Halid Bešlić je bio pjevač narodnih pjesama koji je karijeru započeo u Jugoslaviji, a završio u ovome čudu od države.
Neću analizirati Halidov život niti Halidovo nacionalno, vjersko ni bilo koje drugo uvjerenje i način življenja, ali želim analizirati odnos društva prema Halidu i “halidima” u odnosima prema obićnim smrtnicima koji su, po mome sudu, puno veće legende od svih halida zajedno!!!
Dakle, krokodilske se suze liju nad Halidom i halidima, određuju se dani žalosti, dodjeljuju se nazivi ulica i tako dalje, i tako dalje…
Još više, traži se i od drugih, onih kojima Halid nije ništa značio, da ga tretiraju kao legendu!??
Evo, meni konkretno Halid Bešlić nije značio ništa, osim što sam ga ponekad, više iz situacije u kojoj sam bio nego iz moje želje, slušao, i tu priča o Halidu Bešliću završava za mene!!!
Kažu bio dobar čovjek sve to stoji, ali ja sve što mogu reći Halidu je, Halide pokoj ti duši!!!
Međutim kakvim aršinima se mjere obični mali ljudi koji su u mojim očima veće veličine od svih halida zajedno.
Evo, ja ću navesti jedan primjer bez imena ali primjer.
Dakle, nedavno je u mome susjedstvu nesretnim slučajem preminuo jedan moj susjed i kum.
Čovjek je bio branitelj, od prvog do zadnjeg dana, pokopan je bez stijega pod kojim je ratovao, nažalost kao svi ostali branitelji Rame.
Taj moj kum je prije početka rata radio u Hrvatskoj.
Početkom rata kod nas vraća se u rodni kraj i sudjeluje u obrani Rame od početka do svršetka rata.
Kad fe razvojačen, odnosno umirovljen, vratio se u svoje selo i posvetio se obiteljskom gospodarstvu prehranjujući svoju obitelj.
Dakle, borio se i radio kako obitelj ne bi bila bez ičega.
Bogu hvala uspio je.
Međutim, rekoh, nigdje nikoga pa ni onih koji su bili dužni, reći nešto, pa ni riječi o njegovoj veličini, a zapravo svi ti mali ljudi koji su branili svoj dom bez kalkulacija, su za mene, u mojim očima su veće legende od svih tih pjevača zajedno!!!
Ako ćemo ići krajnost, dok smo mi ratovali i ginuli oni su i tada zarađivali novac.
U redu, to je njihov posao i neka im bude, ne osuđujem, ali ne priznajem nikakve “legende” iz šou biznisa kojima bih se trebao klanjati, plakati za njima, žaliti ih, …
Ne, ja jedino ovakve ljude kao što je bio moj kum doživljavam kao isinske legende kojima sam se spreman pokloniti!!!
Na našu žalost, to vrijedi samo kod nas pojedinaca iz običnog života, ali politike i strukture vlasti priznaju samo one “velikane moći”!!!
Ja tu ne vidim nikakvih velikana, vidim ljude koji su radili svoj posao, u tom poslu su uspjeli, stekli bogatstva i to je to, ja ih ne osuđujem, ali u tome ne vidim ništa legendarno, veliko, kao nešto čemu bih se ja trebao diviti ili klanjati se.
Evo, jedini kojima se ja mogu diviti i poštovati ih su ljudi poput moga kuma koji, nažalost, nemaju poštovanje ni među svojim kolegama braniteljima!!!
Jesmo li tako nesposobni da na svatko može nametati što je “nama dobro”???