Možda ni drugi nisu iznimka, ali meni smeta što smo mi takvi!!!

Piše: Ivan Filipović

Ova vjerska događanja otkriju puno toga o nama, o narodnu koji ih prakticira.
Konkretno kod nas Hrvata Ramljaka, Ove Gospojine, Velika i Mala, otkriju puno o nama.
Kažem, nije ni kod drugih naroda bolje, ali meni smeta što je to kod nas, kod moga naroda, kod Hrvata.
Dakle, u tim prigodama okupimo se svi, ili skoro svi, i pružamo ruke prema oltaru.
Molimo, pjevamo i izgledamo kao jako pobožan narod.
Još kad svećenik progovori koju o nacionalnoj svijesti onda postajemo i jako nacionalan narod.
A jesmo li baš?
U tim trenucima jesmo i tada smo spremni na puno toga.
Međutim, vrlo brzo zaboravljamo na te svoje vjerske i nacionalne osjećaje.
Padamo pod utjecaje raznih emisara koji propagiraju sve suprotno onome čemu smo još jučer klicali!!!
Nas uvjeravaju neki u fratarskim odorama kako mi zapravo i nismo to što jesmo.
Uvjeravaju nas da smo to što oni htjeli napraviti od nas!!!
Nije problem što postoje takvi među Franjevcima, problem je što su oni komotni i to rade nesmetano!!!
Dakle, možda je pitanje rade li to tek po svojoj savjesti ili po nečijem nalogu?
Kako god, to je nedopustivo da i dalje ostaju u tome Redu!!!
U svjetovnome životu još je i gore, konkretno kod nas Ramljaka Hrvata.
Slovili smo kao “opasan” kraj koji prenaglašeno živo svoj nacionalni osjećaj.
A je li baš tako?
Kako može narod koji je u komunističkom sistemu obilježen kao “ekstremno nacionalan” sve ove godine birati ljude koji nemaju ni vjerskih ni nacionalnih osjećaja???
Ili smo mi toliko glupi da ne prepoznamo takve ili su oni toliko superiorni da nam podvale muda pod bubrege???
Kako god, jadno je.
Ovo što radimo po svetištima i ovo što radimo na izborima isključuje jedno drugo!!!
Baš me zanima što o tome misle mnogi Ramljaci koji žive ovo rečeno???