Umjesto pohlepe dovoljno je reći hvala!!!

Piše: Ivan Filipović

Dovoljno je svako jutro poslije buđenja, živ i zdrav, otvoriš oči, reći hvala dragom Bogu na još jednom danu života, iako je pitanje jesam li ga zaslužio.
Dovoljno je kad se probudiš i pogledaš pored sebe osobu s kojom dijeliš život, s kojom si ostvario/la obitelj i s kojom dijeliš i dobre i manje dobre trenutke, reći hvala ti Bože na ovoj osobi i reći toj osobi hvala na svim danima i trenucima provedenim zajedno.
Dovoljno je otvoriti hladnjak i vidjeti da imaš što jesti pa možeš zahvaliti Bogu što ne pripadaš onoj ogromnoj skupini gladnih koji se bude i liježu gladni i reći hvala ti Bože.
Dovoljno je otvoriti ormar i vidjeti da imaš što obući, da ne moraš hodati gol ili dronjav, i opet zahvaliti Bogu što nisi u onoj skupini koji to nemaju.
Dovoljno je to kad u nekim večernjim satima primaš pozive, u grupi ili odvojeno, od svoje djece koji žive diljem svijeta ali se sjete tebe kao roditelja i nađu po koji trenutak da ti se jave.
Treba zahvaliti Bogu što ne pripadaš onoj skupini koji nemaju nikoga i ne očekuju poziv ni od koga, iz bilo kojih razloga.
Dovoljno je na kraju dana kad obaviš sve što je bilo potrebno, kad večeraš i pođeš na počinak, legneš pomalo umoran ali sasvim zadovoljan, jer eto, protekao je još jedan dan ispunjen svakodnevnim aktivnostima, dovoljno je leći u postelju i izmoliti molitvu za spavanje s onim s kojim dijeliš sve životne trenutke, lijepe i manje lijepe, i kad poslije molitve utonete u miran i duboki san, samo reći hvala ti Bože.
Dakle, ne treba čovjeku puno za reći hvala ti Bože, ne treba čovjeku koji je zaista čovjek, jer sve ovo nabrojano i puno toga ne nabrojanoga daje čovjeku razlog za zahvaliti Bogu.
E sad, do svakoga je ponaosob jesmo li spremni reći hvala na svemu što imamo, a što možda i nismo zaslužili, ili pripadamo onoj skupini koja umjesto hvala govori daj još???