Je li moralo tako biti???

Ne očekujem slaganje s mojim mišljenjem, poglavito ne od druge strane, ali ću iznijeti ono što ja mislim i to ću braniti dokle živim!!!

Piše: Ivan Filipović

To je taj dan, 23. listopad 1992. godine, dan za koji sam mislio da nikada neće doći!!!
Pošto smo napadnuti od armije koju smo mnogi od nas služili i koju su mnogi od nas i naši očevi financirali, zapravo svi.
Napadnuti smo od naroda koji je bio najbrojniji u bivšoj državi.
Od naroda koji je dominirao na svim segmentima života, kako na razini bivše države tako i na razini svih njenih sastavnica.
Dakle, imali su sve u svojim rukama, imali su apsolutnu vlast i u državama u kojima nisu bili ni blizu većine, ali su našli načina vladati svugdje.
I sve to im je bilo malo pa su htjeli još, a to još je bilo, sve što oni požele u teritorijalnome smislu treba pripasti njima, svi drugi koji se ne slažu s time imaju alternativu, odlazak iz tih krajeva i ostavljanje tih prostora njima na uživanje!!!
Napadnuti su, Slovenija tek toliko bez namjere uzimanja išta teritorija, Hrvatska s namjerom da joj se uzme skoro sve, a onda su napali i BiH i narode koji nisu prihvaćali te njihove ideje.
Ti narodi su se na Referendumu izjasnili da želi samostalnost i slobodu za BiH i sebe, a to su bili Hrvati i Muslimani!!!
Međutim, Srbi su bojkotirali taj Referendum i krenuli istrjebljenju Hrvata i Muslimana i uzimanje čitave BiH!!!
Udarili su na druga dva naroda u BiH, Hrvate i Muslimane, i umjesto da se ta dva naroda zajedno organiziraju i obrane od toga zajedničkoga neprijatelja, KOS i UDBA su odradili svoje, a njihova specijalnost je bila prljave igre i podmetanja i tako su uradili i u slučaju zavade ova dva naroda!!!
Organizirali su i isprovocirali sukob između Hrvata i Muslimana, a kasnije i između samih Muslimana!!!
Ja imam svoj stav o tome i svoje mišljenje, ne želim ga nikome nametati i ne želim se nikome pravdati, ali neću dati nikome da ga gazi, može se ne slagati s njime ali to ostaje moj stav i moje viđenje!!!
Međutim, ja sam vjerovao da do toga neće doći!
Vjerovao sam u razum ljudi kojima bi DOm i Sloboda trebali biti svetinja, ali ne, takvi se ljudi nisu pitali, pitali su se oni koji su htjeli nekakve svoje “džemate” pod svaku cijenu, i eto, došlo je do toga do čega je došlo!!!
Bio sam sudionik toga sukoba u Prozoru i znam točno što, kad, kako i gdje se događalo, međutim, o tome sam govorio više puta i ne želim se ponavljati, ali ne mijenjam stavove, a poglavito ne mijenjam činjenice jer činjenice je nemoguće promijeniti!!!
Ali poslije toga dana više ništa nije isto, ne!
Ovi narodi, iako nikada nisu bili nešto posebno prijateljski, živjeli su jedni uz druge, , su definitivno postali neprijatelji jedni drugima!!!
Ne samo za taj dan, ne samo za taj period, ne samo za taj rat, nego za vijeke vjekova!!!
Ovo što danas živimo je prisilno življenje zajedništva koje su nam nametnuli stranci!!!
Da nije bilo stranaca mi bi dobrano poubijali, netko bio pobjednik, kakvi bi rezultati bili to je teško prognozirati, ali ne bi bilo ovako sigurno!!!
Strancima je bilo u interesu zaustaviti rat, potvrditi državni okvir i reći, evo vam okvir i živite u njemu kao da se ništa nije dogodilo!!!
I oni su svjesni da je to nemoguće, međutim, imaju silu, imaju način da nas privole na taj zajednički okvir.
Oni mogu i stavili su nas u zajednički okvir, međutim, nikada ne mogu i nikada neće uspjeti da u tome zajedničkome okviru bude, ne idila, nego barem uvjeti normalnoga življenja!
Ova su tri naroda u ovome zajedničkome okviru definitivno pretvorena u najkrvavije neprijatelje i samo se čeka pogodan trenutak da se to ponovi, i da se to ponovi i da se to ponovi,….!!!
Povijest nas uči da se vrlo često, a najviše do 50 godina, ponavljaju sukobi na ovim prostorima i među ovim narodima!!!
Često puta te sukobe nisu uzrokovali ovi narodi, ali jesu oni što su nam pravili okvir, stvorili su bure baruta i ostavili ga otvorenim da mogu uvijek kresnuti šibicu i ubaciti ju u to otvoreno bure baruta koje planuti!!!
NJih ne zanimaju posljedice, oni su dovoljno daleko da ih ne može opeći ta vatra!!!
A mi, što će biti s nama?
Neki novi okviri ili…

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)