Ne bi mi bili mi kad ne bi gazili po svome!!!
Piše: Ivan Filipović
Velika Gospa, patron župe Rama-Šćit, u nekoliko dana puno događanja.
Trodnevnica je obuhvatila sve što je Ramljaku sveto, hodočasnike, poginule branitelje i umrle fratre.
S obzirom na sveopću situaciju u svijetu pa i kod nas, u te dane Ramu je posjetilo solidan broj vjernika.
Zapravo, što se tiče posjete vjernika u sve te dane nema se što prigovoriti.
Narod je došao sa svih strana u susret Majci i to je na najvećoj razini.
Međutim, dvije stvari koje sam ja uočio ne mogu prešutjeti.
Svejedno mi je što drugi ili nisu uočili ili jesu ali im je svejedno.
Dakle, prvoga dana trodnevnice uz Misu za hodočasnike, odnosno poslije Mise, slijedio je blagoslov početka radova na Knjižnici i Galeriji.
Dogodilo se ono što se samo kod nas može dogoditi, ne pojavi se nitko iz općinske vlasti!!!
Te režimlije su trebale biti glavni pokrovitelji toga projekta, ali njih ni blizu!!!
Bacali su novac u razne sumnjive i kriminalne projekte, financirali “strane ulagače”, prali novac kroz taj isti Samostan samo pod drugim vodstvom i usput dobro zaradili!!!
I danas su u sumnjivim projektima gdje nestaju ogromne količine proračunskoga novca, a dobar dio se vraća u njihove džepove.
Uostalom, to potvrđuje činjenica da tih nekoliko režimlija koji vrte našim novcem imaju silu nekretnina i debele bankovne račune, a do dolaska na ta mjesta bili su gologuzi!!!
S razlogom me pitaju neki hodočasnici iz drugih općina, tko je vas na vlasti?
Kad sam im objasnio rekli su mi, pa vi ste u jednakome položaju kao i mi u Bugojnu!!!
Skoro, rekoh.
I onda drugi dan trodnevnice, Misa za poginule branitelje.
Premalo naroda, čak ni iz svih obitelji poginulih nisu bili!!!
Koliko nam je trebalo da ih zaboravimo?
Vrlo malo, čak premalo!!!
Koliko ih sve ove godine lešinari na krvi tih poginulih, a ni taj dan ih nema pomoliti se za njih!!!
Koliko ih je steklo visoke činove i razna odličja na krvi tih poginuli, a ne dođoše ni reći im hvala!!!
Koliko ih danas obnaša razne pozicije stečene na krvi poginulih i znoju preživjelih, a ne dođoše reći ni počivajte u miru!!!
Reče mi jedan iz obitelji poginulih, pa kako očekivati od tih iz Udruga da dođu ako mnogi čiji su članovi obitelji poginuli ne dođoše???
I onda se čudimo kad nam ratni neprijatelji mašu raznim lažnim presudama ili optužnicama, a sami ne držimo ni do onih koji su životima platili i slobodu i sve te pozicije koje drže u ime tih poginulih!!!
Kad prođe rat, ratnici vrate oruže, zašute i idu u borbu za preživljavanje, a iz rupa izmile najgori strvinari i preuzmu sve pod svoju kontrolu, evo, upravo živimo to vrijeme!!!