Godine prođoše, a obećanja nestadoše!!!

 

Piše: Ivan Filipović

 

Ako se ne varam, bijaše godina 2018., sastanak koji je predugo čekam i koji je budio nadu.

Dođe čovjek, sjede među nas i obeća nam sve!!!

Obeća u toj godini završiti započetu cestu Orašac Kozo.

Obeća u istoj godini završiti cestu Izlaz Orašac, ako slučajno štogod ostane ide u sljedećoj godini.

Potom obeća završiti ceste po zaseocima: Milasi, Lučići, Klanac, Dubo, i spojiti Orašac Maglice.

I da, na kraju obeća i kroz Resnicu asfaltirati do ulaska u šumu, u Vran.

Mi se ponadali da smo i mi konačno došli na red, poslije pola stoljeća.

Istina, u istoj godini je završena dionica Orašac Kozo.

Sve drugo je kasnilo.

Izlaz Orašac je kasnio više od godine, s početkom, a tek je malo više od pola završeno.

Sve drugo obećano je na čekanju.

Dokle ćemo čekati, to samo Bog zna.

Evo prođe više od pola godine da nitko ni ne spomene naše započete i obećane ceste.

Silni milijuni odoše u nepovrat.

Malo im to pa se i krediti podižu.

Kroz to vrijeme su milijuni otišli po raznim “zahtjevima”, onim podobnim i kupljenim slugama pokornim!!!

A mi osuđeni na čekanje.

Sljedeća godina je izborna.

Prva glava Prozora odredio još jedan mandat!

Osnovao i novu stranku.

Stranku bez ičega hrvatskoga u sebi.

Jedni kažu to je uvjet Muslimana da mu daju potporu.

Drugi kažu pa tako i dolikuje onima koji vode tu novu stranku, jer su bez ičega nacionalnoga u sebi.

Kako god i što god bilo istina, nas je čekati, a oni kupljeni “mudro šute” i naplaćuju svoje sluganstvo!!!

Preživjeli smo mi i gore.

I ovo ćemo.

Nadamo se da će pravosuđe proraditi, a onda će biti “bižite noge posra vas guzica”!!!