Jedna stara pjesma kaže, ” nije ljubav za svakoga…”, što bi se najbolje moglo odnositi u ljubavi prema Domovini, koju bi nam neki ZABRANILI!!!


Piše: Ivan Filipović


Ljubav je širok pojam, voljeti se može na razne načine, a može se i glumiti!!!
Ovdje ću o ljubavi prema Domovini.
Neki nama Hrvatima osporavaju ljubav prema Domovini BiH!?
Neki nas šalju tamo negdje.
A zapravo nisu ni svjesni koliko su u krivu.
Dakle, ja volim BiH.
Ja volim Bosnu.
Ja volim Hercegovinu.
Ja volim njih zajedno.
Ja volim njih i odvojeno.
Tu, u toj zemlji, na tome prostoru koji se kroz povijest različito zvao, nosio različite nazive i podnosio različite vladare.
Tu su korijeni mojih predaka koji su stoljećima tu živjeli, tu se radovali, tu tugovali, tu se rađali, tu živjeli, tu umirali.
I tu voljeli svoj kraj, svoj dom, svoj narod, svoju zemlju.
Tu su i grobovi mojih predaka koji su tu živjeli i umirali.
Ako ovo nije dovoljno za voljeti onda ljubav i ne postoji!!!
Činjenica je da u ovoj našoj Domovini BiH žive tri konstitutivna naroda i još čitav niz nacionalnih manjina!
Činjenica je da ta tri konstitutivna naroda i nacionalne manjine nikad nisu bili bratski narodi!
To su različiti narodi po svemu, i vjerama, i kulturama, i običajima i povijesnoj zbilji i svemu drugome, koje su različite životne prilike dovele na ove životne prostore.
Istina, oko pola stoljeća su nas silom tjerali na to “bratstvo i jedinstvo” koje je bilo iluzija komunista kojim su držali različitosti pod kontrolom.
Činjenica je, na žalost, da među tim narodima nikad neće biti nikakvog pa ni lažnog “bratstva” niti “jedinstva”.
I to ne treba ni biti.
Ti narodi trebaju živjeti svoje živote.
Trebaju biti Hrvati -Hrvati, Muslimani -Muslimani, Srbi -Srbi, Cigan -Cigan, Židov – Židov, i tako dokle teče tih naroda i nacionalnih manjina!!!
I tu priča završava!!!
Ali, što mi svi zajedno trebamo?
Trebamo prije svega držati do sebe!
Držati do svoga!
Cijeniti svoje i poštivati druge!!!
Jedni drugima ne trebamo biti smetnja niti teret, trebamo samo gledati jedni u drugima ono što oni jesu, a ne ono što bi mi htjeli da budu!!!
Nikad, ali baš nikad, ne smijemo sebi dozvoliti da mi, na bilo koji način, drugima uređujemo političko, vjersko ili nacionalno pitanje!!!
Tek kad to budemo prakticirali biti ćemo SLOBODNI ljudi, u svakome pogledu!!!
Ako netko misli da je ljubav to što ti nekome namećeš nešto što on nije, to nije ljubav, to je SILOVANJE!!!
Narodi koji tu žive mogu iskreno voljeti svoju Domovinu tek ako budu iskreni jedni prema drugima!!!
Moramo shvatiti da smo mi susjedi, i tu priča završava!
Susjedi mogu biti dobri i loši.
Susjedi mogu biti i oni koji su vječito po sudovima, koji se ne pozdravljaju, koji se ne mogu vidjeti, ali, susjedi mogu i najbolji prijatelji koji se poštuju, koji se posjećuju, koji dolaze jedni drugima i u dobru i u zlu, koji uz to što dijele životni prostor, dijele i životne nedaće i životne radosti!!!
E to je ljubav prema Domovini i prema onima koji žive u toj Domovini.
Jer nije ta Domovina samo moja.
Nije ta Domovina samo tvoja.
Nije ta Domovina samo njegova.
To je Domovina svih nas koji u njoj živimo!!!
Postat ćemo istinski domoljubi i patrioti onoga trenutka kad se prestanemo petljati u tuđe stvari i uređivati tuđe živote, to će biti istinska ljubav.
Na žalost, ona kao takva nije na vidiku!
Ovo što se radi je čista tiranija, čisto nametanje, čista sila, ja sam brojniji, ja sam jači i biti će kako ja kažem.
To ne vodi ničemu, a najmanje suživotu!
To razgrađuje i ono malo zajedničkoga što imamo, a to su životni prostori!
To truje međuljudske odnose, truje međunacionalne odnose, truje životni prostor na kojemu živimo i truje i ljubav prema Domovini, jer ne može se ljubav nametati, ono je tu ili je nema!!!
Najgore od svega je očekivati od svih da ljubav prema Domovinu iskazuju na moj način, način za koji ja mislim da je jedini ispravan!!!