Sestre i braćo, Hrvatice i Hrvati.
Hrvatska u očima moćnika jednaka je kao i devedesetih, po njima nije trebala ni postojati!!!
Piše: Ivan Filipović
Mi moramo biti ponosni na svoje nogometaše koji su unatoč svim malverzacijama i čudnim igrama došli tu gdje jesu.
Dakle, krenemo li od FIFE i ostalih struktura koje upravljaju nogometnim svijetom, koji bi najradije da Hrvatske nema tu, da je nema čak ni na nogometnoj mapi, a ne li među prve tri u svijetu unatoč svim podvalama, na njihovu žalost Hrvati su tu, tu gdje jesu!
Trebali su biti na vrhu jer gore im je mjesto, ali zahvaljujući tim prljavim zakulisnim igrama i tim mafijaškim potezima, a poglavito ne postojećim penalima, to je za sada nemoguće!!!
No, ne treba nas to ni čuditi, a još manje razočarati.
Hrvati kao narod, od kad postoje su težili samostalnosti i slobodi, težili su za Domovinom.
Istina, s vremena na vrijeme bi se ukazala prilika za ostvarenje tih snova, međutim, to bi završavalo nekakvim novim svjetskim ili regionalnim previranjima, svjetskim preslagivanjima, političkim i ratnim događanjima, i opet bi Hrvati ostajali bez svega!
I onda dođoše te devedesete.
Sjetimo se i povežimo devedesete u političkom smislu i ove poslijeratne godine u nogometnom smislu.
Tih devedesetih, još dok je postojala ta zajednička država, a Hrvati htjeli Slobodu i svoju državu, čitav svijet, od UN-a do pojedinačnih država, su radili na očuvanju te zajedničke države!!!
Sve su činili da Jugoslavija opstane kao država, bez obzira što je ona bila mnogih naroda, zapravo svih osim srpskog!
Ali, ti svjetski moćnici koje nisu ni zanimali ti “mali” narodi u toj Jugoslaviji, njih je samo zanimao opstanak Jugoslavije!!!
Međutim, Hrvati su odredili osloboditi svoju Domovinu od tih okupacijskih elemenata, jugoslavenstva, velikosrpstva pa i ovih svjetskih tutora.
Krenulo se u obranu jer ti kolonizatori nisu ni pod razno htjeli slobodnu Hrvatsku ni u kojoj varijanti!!!
Krenuli su u osvajanje, a Hrvati u obranu.
Teške i krvave borbe su vođene, ogromne žrtve su pale za slobodu i na kraju Sloboda i Domovina su izboreni!!!
U tom procesu oslobađanja Domovine smo doživjeli razne podvale, razne smicalice, razne udarce ispod pojasa, ali, svima usprkos i svemu unatoč, mi smo ostvarili svoj cilj, stoljetni san, Slobodu i Domovinu!!!
I onda, kroz slobodnu Domovinu sport se pokazao kao jedno od najjačih mirnodopskih oružja hrvatskog naroda!
A to je odgovor na te poslijeratne politike koju su vodile snage poražene u ratu i dezerterske skupine koje bi sve dale da im je opstala Jugoslavija!!!
Ali eti, njima na žalost nje nema, mi smo tu!
Nama na žalost, oni vladaju onim što niti su voljeli niti su htjeli, onim što smo mi krvlju platili!!!
Dakle, mnoge prljave i zakulisne igre su se odvijale oko Hrvata i Hrvatske, i dan danas!!!
Možda najgore je bilo nama Hrvatima u BiH?
Nama Hrvatima u BiH koji smo po brojnosti najmanji, ali smo po svemu drugom najveći!!!
Dakle, u tom početku rata kad su Srbi napadali i željeli čitavu BiH za sebe, a već bili okupirali skoro trećinu Hrvatske, kad su muslimanske vođe potpisivale tajne paktove s Beogradom i tvrdili kako to nije njihov rat, a rušena sela u BiH, doduše s hrvatskim življom, jedino su se Hrvati organizirali u obranu svoga Doma i svoga ognjišta!!!
Organiziranje je bilo takvo kakva je bila mogućnost, ali je odluka bila čvrsta, ne doživjeti sudbinu 1942. godine kad su mogle svakakve naoružane bande prolaziti kroz naša naselja i činiti razne zločine, pljačkati, ubijati, klati, silovati, to nismo dozvolili!!!
Danas se slično, prljavo i podmuklo, događa i u FIFI, slično kao tada u UN-u!
Tada su nam kroz nekakve “mirovne pregovore” uzeli Herceg-Bosnu!
Uzle nam ono što smo u ratu stvorili, sačuvali i obranili!
Uzeli su nam ju za stolom.
Tada su nam svirali nepostojeće penale koji su nas izbaci iz natjecanja!!!
Unatoč tim nepostojećim penalima i prljavim igrama, mi smo i dalje u igri, uzeli su nam titulu, uzeli su nam to prvenstvo, ali smo još u igri, jer mi smo tu, a dokle god smo tu mi se i natječemo!!!
Stoga, čestitke nogometašima i poruka, glavu gore, vi se nemate čega sramiti!!!
Vi ste naš ponos i dika, svakom normalnom Hrvatu!
Vi ste svima pokazali kako rade Hrvate, kao i branitelji devedesetih, a neka se srame oni koji su nam dosuđivali nepostojeće penale od devedesete do danas!!!
A neka se srame i oni koji pucaju takve penale, jer časni ljudi bi rekli, ne hvala, ja to neću, to nije pošteno!!!