Piše: Ivan Filipović


To je nekako najočitije u dane koji bi trebali biti Dani Ponosa i Slave.
Na dane obilježavanja tužnih i tako važnih obljetnica.
Čovjeku sudioniku tih događanja i suvremeniku tog vremena se pomiješa osjećaj ponosa s osjećajem gorčine!!!
Jer, čovjek ratnik, dragovoljac, kad gleda kako mu postrojbe postrojava ratni neprijatelj, uznemiri se!!!
Uznemiri se i ne zna je li ih postrojava ka zarobljenike!
Ako vidiš ratnog neprijatelja kako ti postrojava vojsku prvo pomisliš da su mu pali u zarobljeništvo!!!
Ne znaš što je gore, to ili kad gledaš dezertera kako dijeli odličja!??
Čovjek ostaje zbunjen i pita se, zašto su, zapravo, ta odličja?
Za ratne zasluge ili za dezerterstvo???

No, vratimo se u devedesetu i tamo ćemo naći odgovore za ova pitanja.
Naime, pogledamo li popise “organizatora otpora” vidjeti ćemo tamo raznih lica sumnjiva morala i skrivenih namjera!!!
Ma neću vam imena spominjati vaša, neću ni činove, neću ni odličja, a neću ni “zasluge”, sami ćete se prepoznati, ja to dobro znam!!!
Bilo je ogromnih negodovanja povodom objave tih lista “organizatora otpora, kao, što se to toliko ističe?
To je prošlost!
Okrenimo se budućnosti i slične gluposti!
Pa bune oni koji su svjesni da im tamo nije mjesto, ali to je moćno, a oni su na takvim položajima da se mogu staviti gdje god hoće!!!
Istina je samo jedna, a ona glasi; Da su ovi neki likovi s popisa, u stvarnosti bili organizatori otpora, ja vam tvrdim DA SE OTPOR NE BI NI DOGODIO!!!
Jer, mnogi bi potpisali bezuvjetnu kapitulaciju, jer njima je svejedno kako se država zove i tko vlada, važno je da su oni tu blizu!!!
Ne mogu zaboraviti da su neki od tih “organizatora otpora” bili opasniji od onih s druge strane, ili barem jednaki njima!!!
Bugojno je primjer gdje je jedan od tih “organizatora” bio gori za protjerati koju cijev od onih drugih!!!
Mogao bih o njima danima, ali kao što rekoh, ni imana vam spomenuti neću, niste zaslužili!!!